Translate

недеља, 22. јануар 2017.

Modni Blog/Youtube i Slučaj Zvani Zorannah

Dobrodošli u četvrti post na blogu Morning Sun i prvi koji nije na temu putovanja. 
Ovoga puta pisaću na temu samog bloga, ali ne sveukupno već o jednom posebnom (i vrlo popularnom) žanru a to je modni blog. Nešto za šta verujem da dobar deo Srbije nije ni čuo do jeseni 2015. godine kada je Zorana Jovanović (Zorannah) okupila rekordan broj posetilaca na Beogradskom Sajmu knjiga iz razloga što je gomila što manjih devojčica što tinejdžerki došla na potpisivanje knige koju je Zorana prethodno izdala.
Zašto je moguće da do tog trenutka odjednom svi znaju za Zoranu i ostale modne blogove? Zato što se na televiziji posle tog Sajma knjiga digla neviđena prašina jer je li, nikome nije bilo jasno niti kakvo je to zanimanje modni bloger/Youtube-er, niti kako je moguće da neko dobija pare za objavljivanje slika na Instagramu, videa na Youtube-u, priču o basnoslovno skupoj kozmetici i još skupljoj garderobi, niti zašto jedna modna blogerka/Youtube-erka objavljuje knjigu, a još manje je bilo jasno zašto su devojčice toliko zainteresovane za Zoranu, a ne za školsku lektiru i istorijske čitanke.
Obzirom da istu tu Zoranu pratim od leta 2012. (i ne samo Zoranu već i neke druge naše blogerke, npr. Tamaru Kalinić, Anastasiju Milojević/Đurić, Branislavu Antović,..) poznajem dosta dobro istorijat srpskog modnog bloga/Youtube-a pa se osećam slobodnom da dam odgovore na gore postavljena pitanja.
Krenimo od početka – da li je modni bloger/Youtube-er zanimanje? Da, zato što na svetu postoji ogroman broj ljudi koji živi isključivo od pisanja postova i postavljanja videa i slika za koje bivaju plaćeni. U pitanju je zanimanje čiju je ranu fazu predstavljalo upravo vođenje bloga (to je ono što je radila Zorana te 2012. godine kada sam je ja zapratila), potom je cela priča velikim delom prešla na Youtube (razlog tome je evolucija društvenih mreža: Youtube je pobedio blog jer je manje zahtevno gledati i slušati video nego čitati tekst), potom, dobar deo priče transliran je i na Instagram i Snapchat obzirom da su ove mreže još manje zahtevne od Youtube-a koji ipak i dalje predstavlja najznačajnije sredstvo komunikacije između blogera i onih koji ih prate (iz tog razloga koristim izraz modni bloger/Youtube-er).
Kako u 2017. taj posao izgleda? Bloger odnosno Youtube-er, ukoliko je dosta uspešan, ima preko 50.000 Youtube pratilaca (i stotinak hiljada Instagram pratilaca), a ukoliko je više nego uspešan, broj njegovih pratilaca iznosi više stotina hiljada pa čak i nekoliko miliona, što na Youtube-u, što na Instagramu. Ova osoba, obzirom da postoji ogroman broj ljudi koji je gleda i sluša, sarađuje sa svetskim modnim i kozmetičkim brendovima koji je snabdevaju svojim proizvodima, a ona ih prikazuje publici u vidu slika u kojima predstavlja modne kombinacije, videa u kome priča o utiscima na određene proizvode itd. Ovo, jasno, utiče na ljude koji to prate pa i oni sami počinju da razmišljaju o kupovini dotičnih proizvoda a određeni procenat njih ih na kraju i kupi. Dakle, rečeno na prost trgovački način, blogeri/Youtube-ri predstavljaju prikrivene posrednike koji vas ubeđuju da kupite određeni proizvod i za to bivaju plaćeni od strane onih čije ćemo proizvode mi, njihovi pratioci, kupiti. Zatim, bivaju plaćeni i od Youtube-a u zavisnosti kolika je gledanost njihovih videa, a bivaju rado pozvani i na mnoga dešavanja obzirom da najuspešniji od njih počinju da predstavljaju i poznate ličnosti. Osim reklame za raznorazne brendove, blogeri/Youtube-eri nude još neke bitne stvari kao što su fotografije slikane od strane profesionalnih fotografa koje izgledaju kao milion dolara, zatim idilične Youtube videe u kojima sve izgleda prelepo, kao i generalnu sliku o svojim savršenim životima (obzirom da ne moraju u kancelariju ili na gradilište po +8h dnevno) koju većina nas zaista voli da vidi, pa ih zato gledamo i slušamo iako možda ne kupujemo proizvode koje oni pominju.
Kako je taj posao u Srbiji izgledao pre 5,6 godina? Uglavnom loše. Određeni broj devojaka pisao je blog postove iz hobija i za to apsolutno nisu bile plaćene. Zvaničnog zanimanja, dakle, uopšte nije bilo. Nakon godina kontinuiranog pisanja i sticanja statistički značajnog broja pratilaca blogerke (prvo Zorana, a potom i ostale) su konačno dobile priliku za saradnju sa brendovima, posle čega je korak po korak usledio prelaz na Youtube i ostatak društvenih mreža, povećavanje broja pratilaca praćeno povećanjem mesečne zarade jednog blogera i na kraju začetka zanimanja modni bloger. Ništa znači nikome nije palo s neba. Jasno, nisi mogao biti u mogućnosti da pišeš o modi bez da je i pratiš, što je značilo da si neki početni budžet morao imati (Zorana je, na primer, imala imućne roditeje), ali meni to deluje ok jer kad malo bolje razmisliš gomila ljudi ima imućne roditelje pa ne smisli tokom života ništa što bi moglo da im donese još para.
Da li je normalno da tolike devojčice vole i prate Zoranu? Moje mišljenje je DA. Ja kada sam imala 9 godina nisam imala dostupan Youtube, pa sam oblačila mamine cipele i haljine jer mi se eto dopadalo da se oblačim kao velika i nešto glumim. Devojčica od 9 godina danas sedne za Youtube i gleda lepu devojku koja pokazuje lepu šminku i odeću. Interesovanje je isto samo je oblik drugačiji jer je mnogo toga evoluiralo pa deca danas umesto da igraju žmurke bulje u Internet, ali to nije Zoranina krivica. Ono što te devojčice vide u Zoraninom videu jesu štikle i odeća od par stotina eura, kreme za lice od par destina eura i uglavnom sve ono što im nije potrebno. Zoranu, smatram, za to ne treba kriviti. Ona se bavi poslom koji je tako definisan i ona ne bira svoje pratioce niti ikoga vuče za rukav da je voli ili ne voli, kupi nešto ili ne kupi. Od nje je dovoljno što njeni videi nisu vulgarni, što su interesantni i što su razumljivi svakom. Mogu da se svide ili ne moraju, ali optuživati devojku koja nikome zla ne čini, a u onome što radi je više nego uspešna izvan je svake pameti. Što se njenih izdatih knjiga tiče, batalite kojekakve priče, jer te knjige su izdate od strane velikih izdavača koji su nanjušili publicitet i pare pa nabedili Zoranu da piše. Da nije bilo njih čisto sumnjam da bi Zorana tako odjednom sela i napisala ih. A zašto je Zorana deci i svima nama interesantnija od lektire ili Mire Marković – pa deci iz razloga opisanog gore, a meni od Mire Marković zato što mi Zorana bar kaže i prikaže nešto što je lepo za videti, a kad u 20h dođem s posla i nije mi ni do čega drugog.
Što se biznis strane tiče, Zorana je pre nekoliko godina izjavila da je njen tadašnji mesečni prihod bio oko 5000 eura, a pre par meseci rekla je da je to za nju davno prevaziđena cifra.  Zaključujem, Zorana je neko ko sa 26 godina u Srbiji zarađuje mnoooogo više nego što ja zarađujem radeći u inostranstvu i posedujući dve master diplome. Za šta ja nju tačno mogu da krivim? Ni za šta. Mogu da joj skinem kapu jer je bila uspešna da namiriše posao u nastajanju i njime krene da se bavi.  Govoreći, dakle, o osobi koja je mene a verovatno i mnoge u Srbiji davno prešišala u poslovnoj sferi, mislim da niti ja niti iko od nas nema pravo da je blati ili okrivljuje.
Kakva su vaša mišljenja o fenomenu Zorane? Rekla bih da ima dosta onih koji se sa mojim tekstom neće složiti.

Unapred sam zahvalna na komentarima i sugestijama.

4 коментара:

  1. Vrlo interesantna tema. Sa jedne strane, protivnik sam nacina zivota gde virtuelni svet zamenjuje onaj pravi, ali sa druge strane skidam kapu za postignut uspeh.Nije lako skupiti hiljade i hiljade pratilaca, youtubera, luzera ili cega vec... Iskljuci telefon i lap top. Odrekni se fb-a, instagrama, tvitera, pratilaca, lajkova... sta ce ti ostati? Ostaces sam sa sobom, onakav kakav stvarno jesi. Sa svim strahovima, osecanjima, dozivljajima, zivotom... Zato, podrska realnom zivotu, i blogerima (koji to dozivljavaju kao posao, ne kao stvaran zivot...i naravno podrska za Sanndrah, kul pises. Pozdrav. :)

    ОдговориИзбриши