Zdravo svima i dobra vam nedelja!
Danas, iskreno govoreći,
nisam imala u planu da izađem sa novim postom (zbog obaveza u nedelji koja
predstoji), no obzirom da je ovaj moj novopečeni hobi dobio baš dosta pohvala i
da mi je nekoliko osoba reklo kako im moji tekstovi lepo „legnu“ uz nedeljnu
kafu, odlučih da ipak nešto objavim.
Ovoga puta, ponovo,
neće to biti klasičan tekst već objavljujem mejl koji sam pre dve i po godine
poslala na adresu predsednika Vlade.
Naime, te
2014.godine, kao što sam u nekom od prethodnih postova pomenula, završavala sam
master studije u Novom Sadu i negde pred kraj istih dobila sam mogućnost da
upišem još jedan master (na drugačiju temu) u Italiji. Epilog priče mnogi već
znate, uspela sam da odem i u Milanu živim od septembra 2014. godine, no koliko
je patnje trebalo da to realizujem većina vas ne zna. Tako da, za sve one koji
su nekada bili u situaciji da odu u inostranstvo, traže pomoć od bilo koga ili
ne daj bože od države, evo tog famoznog mejla na koji, jasno vam je, nikada
nisam dobila odgovor:
06.08.2014.
Postovani,
unapred se izvinjavam na oduzetom vremenu onome ko bude citao moj mejl.
Pisem vam sa idejom da prezentujem situaciju u kojoj se nalazim, ne toliko
iz razloga sto trazim pomoc, vec da skrenem paznju na to sa kakvim se
problemima mladi ljudi ove zemlje susrecu, i da vas,nadam se, podstaknem na
resavanje istih, kada i ako na njih dodje red.
Naime, student sam 5.godine Primenjene matematike na Prirodno-matematickom
fakultetu u Novom Sadu, zavrsavam fakultet u roku i uskoro cu da odbranim
master rad. U maju ove godine stiglo mi je obavestenje italijanskog
univerziteta Universita' Cattolica del Sacro Cuore da mi je odobrena stipendija
za jos jedne master studije na temu Bankarstva i Finansija. Stipendija koja mi
je dodeljena pokriva polovinu skolarine, a posto sam smatrana za jednog od
najboljih kandidata na internacionalnom nivou odobren mi je i smestaj u Milanu,
gde se Univerzitet na kom cu studirati nalazi.
Stipendija koja mi je dodeljena je maksimum koji sam od tog Univerziteta
mogla da dobijem,a kako ovu priliku za nastavak studija smatram neprocenjivom
za dalji razvoj mnogih svojih kvaliteta, odlucila sam da u Italiju odem.
Osnovna prepreka mi je naravno nedostatak novca za drugu polovinu skolarine i
zivot u Milanu. Postoji mogucnost da dobijem 2 stipendije koje mi sve to mogu
pokriti,medjutim kako cu o tome da li su mi odobrene znati tek kroz par meseci,
potrebna mi je pocetna suma od recimo, 3 do 4 hiljade evra kako bih u Milanu
mogla boraviti dok mi stipendije ne legnu na racun. Kako tu pocetnu sumu moja
porodica nije u mogucnosti da obezbedi, moja je ideja bila da se obratim
firmama, bankama, opstini Temerin iz koje sam, Pokrajinskim Sekretarijatima u
Novom Sadu kako bih eventualno dobila neku donaciju koja bi mi pomogla.
Poslala sam svoju molbu zajedno sa dokumentacijom o svojim dosadasnjim
dostignucima i pozivnim pismom za Italiju na nebrojeno mnogo adresa, izmedju
ostalog mnogim bankama koje posluju u nasoj zemlji, firmama poput NIS-a,
Polimarka,Tarketta, Yuco hemije iz Backog Jarka (mesta gde zivim). Niko mi nije
odgovorio potvrdno,a cak od mnogih nisam ni dobila odgovor. Pokusala sam
i da trazim donaciju u zamenu za da jednog dana postanem radnik firme koja mi
pomogne, opet se obracala bankama, NIS-u i opet sam bez ikakvog pozitivnog odgovora.
Pokrajinski Sekretarijati ne finansiraju pojedince,a gde i postoji neka
mogucnost za donaciju, moj trenutni fakultet (PMF Novi Sad) treba da konkurise
za mene a oni se izjasnjavaju kao nekvalifikovani da kazu koliko cu ja biti
dobar kandidat u Italiji,iako zavrsavam master studije sa prosekom 9.70.
Vrlo se cesto desi i da mi firme odgovore da ne finansiraju pojedince vec
iskljucivo projekte i organizacije. Da ne bude zabune - meni je jasno da se
finansira ono sto je u okvirima teritorije i interesa nase zemlje, ono sto bi
pozitivno doprinelo njenom prosperitetu i razvoju, ali zar uostalom i ja nisam
neko ko tom prosperitetu moze pomoci? Sigurna sam da najveci broj srpskih
studenata koji odlaze na skolovanje u inostranstvo zaista zeli da se vrati u
Srbiju cak i u zamenu da samo pristojno zivi od svog rada, ali sa stavom kojim
nas ova zemlja ispraca, tesko da ce neko pozeleti da se vrati. Prva sam oduvek
bila optimisticna vezano za buducnost ove zemlje, ali su me tolika odbijanja za
banalnu sumu od 3,4 hiljade evra, za koju sam cak ponudila i protivuslugu
navela da zapadnem u ocaj i osecam se kao socijalni slucaj,a ne kao mlada i
uspesna osoba koja samo zeli da stekne jos znanja kako bi direktno sebi,a
indirektno drzavi Srbiji jednog dana opstanak ucinila laksim. Dovedena sam do
toga da pomislim da ako ikako uspem da odem odavde, nikada se necu vratiti. A
apsolutno sam uverena da nisam jedina koja je dovedena do ovog stadijuma.
Verujem da znate koliko je slucajeva slicnih meni u ovoj zemlji i koliko ce
nasa privreda tek da trpi posledice ovog masovnog osipanja mladih i
skolovanih ljudi. Zasto kompanije ne bi mogle da pomazu studente i da posle
ubiraju plodove njihovog znanja zaposljavajuci ih po njihovom povratku iz
inostranstva? Zar tako ne bismo bili svi zadovoljniji i zar ne bismo lakse i
brze isli u pozitivnom smeru? Samo kada bi nas ova zemlja ispratila normalo i
pozitivno, vecina nas bi se vratila i pomogla joj. Svako ulaganje u nas
studente vratilo bi se troduplo - znanjem, radom i zalaganjem koje smo
spremni da ponudimo kako bismo Srbiji uzvratili pomoc koju nam je
ponudila onda kad nam je najvise trebalo. Zato apelujem na promene, i da se
kroz nekoliko godina neko u mojoj situaciji ima kome obratiti.
Na kraju svega, jos jednom se izvinjavam za oduzeto vreme,ali se nadam da
ce ovaj mejl,iako verovatno jedan u nizu problema pojedinaca ove zemlje,
podstaci na razmisljanje, a pogotovo na delovanje kako bi se pomenuti problemi
iole resili.
S postovanjem,
Aleksandra Radanovic
Bilo kako bilo, ja
se zaista ustručavam što od pljuvanja države, to od pljuvanja premijera. Jasno
je da milion stvari treba da se menja, ali to iako tema mejla iznad, nije osnovna
poruka današnjeg posta.
Niko od nas nema ništa
od sedenja i pljuvanja na sistem jer nam takav kakav je ne omogućava ništa sem
golog preživljavanja. Ono što možemo da uradimo jeste da se borimo sami za
sebe, te da iz ove kolektivne bede (ne samo imovinske) uspemo izaći što manje
ozleđeni. Bitno je samo shvatiti šta je dobro za nas same, pa učiniti sve da to
ostvarimo. Uvek se sećam kad je moj brat bio mali i trenirao fudbal da mu je
tata stalno govorio
Drugi mogu biti talentovaniji od tebe,
ali se niko ne može truditi više od tebe.
Prevedimo samo reč
talentovaniji u sintagmu „rođeni u boljim vremenima, bogatijim porodicama ili
sa više mogućnosti“ i sve je jasno.
Kako sam ja na
kraju otišla u Italiju? Pa, skupili smo nešto para da mogu da odem i odmah sam
tamo krenula s borbom. Dve stipendije koje sam pomenula gore u mejlu u prvoj
godini nisam dobila iz nekoliko razloga, no počela sam da radim kao bebisiterka
čim sam se doselila ovde pa sam tako s mukom provela prvu godinu, a u drugoj
sam uspela da dobijem i stipendije i bolji posao, tako da me je tada, blago
reći, bog konačno pogledao.
Za tri dana branim
master rad, a posao imam već godinu i po dana. Stvari su, dakle, nemoguće samo
ako čekamo na premijera da ih reši. Ne možda zato što on to nužno ne može, već što
nas Srba ipak ima nekoliko miliona, pa treba dugo čekati na red. J
Prvo svaka cast za tvoju borbu, i kucanje na sva moguca vrata. Drago mi je da si na kraju uspela da odes u Milano, i da si na dobrom putu. Ovo svakako jeste problem zemlje Srbije, jer talentovani ljudi konstantno odlaze a niko nista ne preduzima. Ali sa druge strane, mnogo je ljudi koji se svakodnevno bore za goli zivot...jedva sastavljaju kraj sa krajem, vise su gladni nego siti,iz dana u dan sve vise umiru i na fizickom i moralnom planu. Postoji more problema koji su mnogo bitniji od ovoga...ali sustina je ista! Podrzvam svaki napor za bolje! Mozda se nece nista postici uskoro, ali bitno je da je borba ziva! Pozdrav.
ОдговориИзбришиHvala na komentaru!
ИзбришиSlažem se da moj problem nije najveći koji u zemlji imamo, no obzirom da znamo svi da se ni ti veći uglavnom ne rešavaju, pitanje ostaje šta vlast zapravo radi.
S druge strane, činjenica je da ta ista vlast svaki dan bruji o problemu odliva mozgova, a mozgovi se odlivaju već godinama bez da su išta uradili po tom pitanju.
Pozdrav :)
Poznavajuci tebe nikada nije bilo ni malo sumlje da neces uspeti! Drago mi je sto jesi,jer za razliku od premijera i drzave mi smo verovali u tebe.
ОдговориИзбриши:) Hvala! <3
ИзбришиBorac, covek, prijatelj, vanzemaljac! ♡ Zaista jedan kvalitetan i objektivan nacin razmisljanja i delovanja istog. Svaka cast!
ОдговориИзбришиTi si vanzemaljac! :P
ИзбришиHvala Pipi! :) Ljubim te! :******